Rudnik i termoelektrana Ugljevik

  Izgradnja savremenog puta Bijeljina-Tuzla, značajno je podstakla da Priboj sa njegovom širom okolinom bude potpuno uključen u privredni život i tokove ovoga regiona. Rudnik Ugljevik je od svog postojanja, koje seže jos u vrijeme vladavine Austrougarske carevine, rudare nalazio u Priboju i njegovoj okolini. Nakon otvaranja rudnika uglja pristupljeno je izgradnji pruge uskog kolosjeka Mezgraja– Bijeljina koja je služila za potrebe transporta uglja i pored toga bila, sve do početka 70.-ih godina prošlog vijeka, glavni saobraćajni tok koji je povezivao ovaj dio Majevice sa ostalim dijelom svijeta.

  Obimnija eksploatacija uglja na Majevici i Ugljeviku nije mogla da optočne sve dok se nije pojavila i počela da primjenjuje savremena tehnologija i mehanizacija za površinsku eksploataciju uglja. Preuređenjem rudnika i gradnjom termoelektane došlo je do preokreta u industrijskom razvoju čitavog ovoga područja i tako danas ovaj kolektiv predstavlja okosnicu privrednog razvoja u ovom dijelu RepublikeSrpske.
Poslije izgradnje Rudnika i termoelektrane Ugljevik ekonomske, kulturne i politčke veze Priboja sa Ugljevikom i Bijeljinom su se znatno umnožile i jos jače počele da se razvijaju.

Danas na čelu Rudnika i termoelekrane Ugljevik se nalazi Đorđe Popović, doktor tehničkih nauka, iz Tobuta, a na mnogim drugim poslovima u ovom gigantu zaposlen je takođe veliki broj radnika iz Priboja i njegove okoline, tome u prilog govori i to da je za područje Priboja organizovan industrijski autobuski saobracaj, koji svakodnevno prevozi radnike sa Majevice na posao u Rudinik i termoelektranu Ugljevik.

  Ležista uglja na području Mezgraje i Peljava još nisu u potpunosti istražena ali se prema generalnim istraživanjima na ovim područjima očekuju daleko veća nalazišta „crnog zlata“ nego što su postojeće na površinskom kopu Bogutovo Selo, koja se trenutno nalazi u eksploataciji.
  Sada su ponovo aktivirani pregovori za početak izgradnje druge faze rudnika i termoelektrane, i kako se očekuje ovi radovi bi trebali da počnu u skoro vrijeme, samim tim ovaj kraj biće još snažnije uključen u tokove robe i kapitala i to bi dovelo znatnom smanjenju nezaposlenosti u svim mjestima koja gravitiraju ovom privrednom resursu.

Ugljevičko- pribojski bazen uglja

Ugljevičko- pribojski bazen uglja Ugljevičko- pribojski bazen uglja

  Poznata saznanja o ležištima uglja temeljila su se na opisu koji je dao poznati bosansko- hercegovački geolog dr. F. Kacer u knjizi objavljenoj 1921.godine i na osnovu obimnih istraživanja obavljenih nakon Drugog svjetskog rata.

Ugljevičko- pribojski bazen čine jednu geološku cjelinu, nepravilnog oblika, površine 56 km², sa najvećom dužinom od 16 km. Bazen čine četiri uža lokaliteta: Ugljevik, Mezgraja i Jasikovac, Tobut i Peljave i poslednji Priboj.

  Ugljevik je najsjeverniji lokalitet, a proteže se od Bogutova Sela do Glinja. Njegov sjeverni rub pokriven je litavskim krečnjakom. Zahvaljajući erozionim dolinama, pristupačnosti i prvim rudarskim radovima, ovaj dio bazena je najranije otkriven i proučen. Naslage su najpotpunije ispitane i eksploatisane u dolini Mićić potoka. Pojedinačna i ukupna debljina slojeva je do 30 metara i leže pod nagibom oko 20° i dosta je pravilan. Ukupna debljina sloja koji se eksploatisao u površinskom kopu iznosila je 22 m. od čega je 3-4 metra bila jalovina. Rezerve uglja u Ugljevičkom polju prema Kacerovoj procjeni iznose najmanje 80 miliona tona i to se odnosi samo na dio koji nije pokriven marinskim tvorevinama.

Mezgraja – Jasikovac ukupna površinaovog lokaliteta iznosi 11 km². Ovdje su ugljeni slojevi skupljeni u jedan, debljine do 12 metara na sjevernom krilu, koje se smanjuje prema jugu, uz istovremenu izmjenu lignitskog u smolasti izgled, bez vidnog poboljšanja kalorične vrijednosti. Na ovom području je ugalj vrlo sklon samozapajenju. Ugljonosne naslage imaju plosnat položaj, sa blagim padovima. Kacer je oprezno procijenio zalihe na samo nekoliko miliona tona ali se kasnije utvrdilo da su one dvostruko više.

  Tobut – Peljave predstavlja nastavak prethodnog polja, smještenog zapadno od rijeke Janje. Od ukupno 9 km² površine, polovina je ugljonosna. Na osnovu izdanaka i jedne 142 metra duboke istražne bušotine, koja je dosegla eocenski pješčar, zaključeno je da je ovdje razvijen samo jedan ugljeni sloj debljine 13-15 m na sjevernom krilu, koji se prema sredini smanjuje, uz istovremeno pogoršanje kvaliteta i čistoće sloja. Ugalj je uglavnom smolastog izgleda, a zalihe su prema procjeni oko 15 miliona tona.

  Priboj predstavlja četvrto polje u bazenu, koje je sa zalihama od 3 milona tona, ujedno i najsiromašnije. Na izdancima su utvrđeni ugljeni slojevi debljine 2 i 3 m. Ugalj je smolast, crnosmeđe boje, školjkastog loma i živog sjaja. Na jednom užem lokalitetu utvrđena je visoka kalorična vrijednost, oko 5000 Kcal, sa vrlo malo sumpora, što predstavlja izuzetak u ovome bazenu.

  U vrijeme prvih bušenja radi nafte, na Majevici, istočno od Priboja u selu Zavid, 1929. godine za pogon parne lokomotive korišten je ugalj koji se otkopavao na izdancima desnog obronka- iznad potoka Labucka.

Nafta na Majevici

Bušotina na Lazinom Brijegu, u Završju, zaseoku Rastošnice

    U Rožnju, majevičkom selu, 1896/7.godine vršeni su radovi na istraživanju nafte. Nafta se našla na dva mjesta od 40 do 140 metara dubine, i iz zagonetnih razloga ostalo se na tome.
S proljeća i ljeta 1929. godine vršena su opširna geološka proučavanja terena u cilju istraživanja nafte. Kod Rožnja nisu otkrivena znatnija nalazišta nafte. Istražna vrtina u Zavidu na padini Lazin Brijeg dala je povoljnije rezultate po pitanju količine nafte. Primjenom tzv. Pensilvanskog načina vrtanja nafta je pronađena već na 54 metru, kao i na 150 m. Izvađeno je oko 2 tone nafte i frakcionarnom destilacijom utvrđen je izvrstan kvalitet, pri čemu se zavidska nafta pokazala nešto boljom od poljske i rumunske nafte.
Pogonsku snagu na vrtinama proizvodila su dvije parne lokomotive, koje su ložene ugljem iz Teočaka. A prema drugim izvorima za pogon lokomotiva se koristio ugalj koji je kopan u okolini Labucke. Ugalj se prevozio rudarskim kamionima 9 km do Zavida, a odatle sa puta žičarom, oko 1 km do vrtine.