E-mail - Kontakt
Loading

Lipovice

  Jedano od ljepših majevičkih naselja je svakako i selo Lipovice, koje zauzima prostor između Priboja, na sjevero-istoku i majevičkih visova, sa južne strane ovog tipično majevičkog sela. Samo mjesto Lipovice leži na izvorištu Lipovačke rijeke i prostire se sa njene obje srtrane.
   Posebno što zaslužuje pomenuti uz ime Lipovica su naravno i stalne aktivnosti njenih mještana u obezbeđivanju povoljnijih uslova za život i zadržavanja stanovništva na ovim prostorima Majevice.
Te aktivnosti su se ispoljavale dugi niz godina. Tako je davne 1953. godine na brdu Oskruša sagrađena zgrada osnovne škole. Dobrovoljnim akcijama mještana, zavedenim samodoprinosom i zu pomoć SO Lopare , 1972-1973. godine izgrađen je put od Lipovica do magistralnog puta Bijeljina-Tuzla i kasnije podignut veliki armirano- betonski most na rijeci Janji nedaleko od ušća Lipovačke rijeke u Janju. Početkom 80-ih godina Lipovice dobijaju novu prodavnicu i pokrenuta je inicijativa za otvaranje autobuske linije, koja je jedan izvjesni period povezivala centar ovoga mjesta sa Tuzlom.

Prije nekoliko godina izvršeno je uvodjenje telefona u veći dio domaćinstava u selu, i uspiješno je završeno asfaltiranje puta koji povezuje ovo selo sa magistralnim putem Bijeljina - Tuzla.

  Malo detaljnije o istoriji Lipovica iz knjige „Majevica – s osobitim obzirom na etničku prošlost i etničke osobine majevičkih Srba“ Milenka S. Filipovića:

Porijeklo prezimena selo Lipovice, opština Lopare, Republika Srpska

Stanje iz 60-tih godine 20. vijeka

Najstariji rodovi u selu su:

Tojići i Tomići, oboje porijeklom iz Hercegovine. Tomići su porijeklom od Gacka. U ovaj kraj dolazili za hranom. Jovan Tomić (rođen 1892. godine nabraja ove pretke: Ilija, Tešo, Toma, Lazar; doselio se Lazarev otac, dakle u drugoj polovini 18. veka. Oni su krčili. Od Lazarevih sinova Tome, Steve i Ilije su u selu Tomići (6 k.,), Ilići (5 k.,), Nikolići (1 k.,) i Stevići (1 k.,). U Potras su se ranije odselili iz Lipovice braća Sekula i Vid, sinovi Lazarevi, od kojih su tamošnji Sekulići i Vidovići. Svi slave Tomindan. Međutim, Tomići nisu homogeni. Uz njih su 3 domaćinstva koja su, ustvari, Tomići iz Lopara i vode poreklo od Dušana Tomića, koji je došao ženi u kuću, a od njegova potomstva su se tri porodice odselile u Vojvodinu.

Tojići (24 k., slave Sv. Nikolu) su porijeklom iz Hercegovine. Njihov su ogranak Lukići (8 k.,).

Ristići, zvani i Hajdarovići (4 k., Sv. Toma), Kojići (2 k., slave Đurđevdan) – svi zajedničkog porijekla od tri brata: Riste, Koje i Toše. Njihov su ogranak i Prodanovići (5 k., Đurđevdan), prozvati po tome što se pradedi nisu „držala“ deca pa, po ovdašnjem običaju, iznio novorođenog sina Spasoja na raskršće i „prodao ga“ prvom prolazniku, pa on prozvan Prodan. Nisam mogao čuti ništa određeno o porijeklu, sem da su odnekle doseljeni. Od Prodanovića sam slušao da su po starini Beograđani, a od drugih da su iz Crne Gore. Od Ristića je neki otišao u Slavoniju još u tursko doba, a u novije vreme su se selili u okolna sela Priboja, Vukosavcima u Tuzli i Banja Luci.

Stjepići (6 k., Sv. Jovan) u Gornjim Lipovcima su porijeklom iz Hercegovine, ali je predak došao od Bugutova Sela: naselio ga Tošo Tošić, koji mu je bio „badžo“ (pašenog).

Tošići drugi (9 k., slave Sv. Nikolu) u G. Lipovcima su porijeklom iz Hercegovine od Livna.

Stjepanovići (10 k., Sv. Nikola), predak Rado došao iz Hercegovine.

Pavlovići (3 k., Sv. Jovan); predak Pavo prešao u Lipovice iz Jasika u Priboju.

Matići ili Tomići (9 k., Sv. Nikola);

Kovačevići (1 k.,) su verovatno iz Vukosavaca;

Stevanovići (1 k.,); otac je bio iz Tobuta;

Đukanovići (1 k.,); otac došao iz Priboja;

Sekulići (1 k.,) došao 1947 godine iz Požarnice (Tuzla) „curi u kuću“.

Mitrovići (1 k.,) došao iz Labudske ženi u kuću 1956. godine.

Uredio: Aleksandar Aksić Šarko

Rado Tojić

  Radivoje - Rado Tojić, autor i izdavač ima do sada šest napisanih i objavljenih knjiga o podmajevičkom području i to: “Labucka na Majevici“ , “Lipovice na Majevici“,  “Priboj majevički“, "Podgora na Majevici",  "Brijest i Potraš na Majevici" i "Lopare na Majevici".  Sve ove knjige se bave temama monografije i rodoslovi navedenih mjesta i njihovih stanovnika. Na vrlo opširan način opisana su porodična stabla, porijekla i odakle potiču korijeni porodica koje žive na ovim prostorima. Pisanje ovakvih vrsta monografija sigurno je jedan iscrpan i opsežan posao, pošto se radi o prilično velikom području i oskudnim izvorima podataka, bar kada se tiče direktnog porijekla porodica koje su se naselile na ovom dijelu podmajevice.
   Ove knjige, pomenutog autora, imaju kao posebnu vrijednost za sadašnje i buduće generacije, sačuvanje od zaborava njihovog porijekla i slikovitog prikazivanja porodičnih stabala za svaku familiju pojedinačno.