Tobut
Tobut pod ovim imenom se pominje prvi put još 1458. godine. Svaki osvajač u ta davna vremena je vršio i
različitu političku i teritorijalnu podjelu i postavljao svoju vlast, pa je danas dosta teško utvrditi kome je u koje vrijeme Tobut i pripadao. Tako se zna da je u toku vladavine turaka, na ovim
prostorima, Tobut pripadao nahiji Završje. Administrativnom podjelom Austrougarske, Tobut je pripada opštini Priboj, kotar (a kasnije srez) Zvornik.
U vrijeme Kraljevine Jugoslavije Tobut i dalje ostaje u sastavu opštine Priboj, dok su u vrijeme bivše SFRJ izvršene nove političke i teritorijalne podjele i tako je Tobut odvojen od Priboja ali
uprkos tome prisnost ova dva mjesta se nastavila bez obzira na politiku i nove podjele.
Posebna saradnja ova dva mjesta je ostvarena kroz njihovu dugu istoriju, tako je Tobut aktvno učestvovao u gradnji, crkve i škole u Priboju, a ta povezanost se jasno mogla vidjeti iz sastava
ondašnjeg crkvenog i školskog odbora.
U zavisnosti od vremena i mogućnosti učenici iz Tobuta su pohađali školu u Priboju sve do 1936. godine kada je sagrađena škola u Tobutu, ali zbog veličine sela i udaljenosti do škole jedan dio
učenika je i dalje pohađao pribojsku školu.
Ovo veliko podmajevičko selo, po svojoj teritoriji i najveće u okviru SO Lopare, graniči sa Pribojem sa njegove sjeverne strane.
Nakon što su seljani sela Tobuta, parohije pribojske, osnovali 1934. godine odbor za gradnju crkve,u septembru 1937. godine otpočeta je gradnja crkve. Tako da je tobutska
crkva Sv. Jovana Krstitelja - Jovane, završena 1939. i njeno osvještenje je obavljeno 6. oktobra iste godine, pred sam početak drugog svjetskog rata.
Najveći crkveni zbor i proslava se održava svake godine na Jovane i iz godine u godinu postaje ponovo jedan od većih narodnih zborova ovoga kraja.
Centar Tobuta je danas povezan asfaltnim putem sa magistralnim putem Bijeljina- Tuzla.
Pored crkve i škole u centru Tobuta se nalazila i mjesna prodavnica koja je imala i vrlo jak magacin otkupa, što je u to vrijeme olakšavalo život tobutskog stanovništva.
Žitelji tobuta pretežno svoje prihode ostvaruju od poljoprivrede, ratarstva i bavljenjm stočarstvom, a pored toga tu su zastupljene i uslužne djelatnosti i zanatstvao.
Nedostatak mogućnosti zapošljavanja u svome rodnom mjestu, je natjerala mnoge da zaposlenje potraže u okolnim gradovima a dobar dio mještana je otišao na rad u Sloveniju i u zemlje Zapadne
Evrope.
Interesantno je još napomenuti da iz ovoga sela potiče vrlo veliki broj onih koji su završili više i visoke škole, pa sve do titula doktora nauka.
Porijeklo prezimena selo Tobut, opština Lopare, Republika Srpska
Stanje iz 1969. godine
Bijelići (10.k Đurđevdan), starinom su iz Hercegovine. Od ovog roda je bio Toma Hajduk. Mnogi od Bijelića su se iselili u Tutnjevac i Zabrđe- opština
Ugljevik.
Jekići (5.k Đurđevdan), doseljenici u prvoj polovini 19. vijeka iz Gacka u Hercegovini. Došao im predak Jovo Panj.
Pekići (11.k Petrovdan), porijeklom iz Hercegovine, (neki kažu iz Crne Gore). Doselili se iz Gačka. Prvo se naselili u Požarnici kod Tuzle, i od njih su tamošnji Pelemiši. Staro im
prezime Stojanovići. Ima ih i u Sremu.
Lukići zovu se i Makvićima (3.k) od kojih su: Antići (1.k), Vasići (8.k), Jovići (1.k). Vasića ima iseljenih u Bijeljini i na Capordima, Lukića ima u Loparima i u Banatu, a Antića u
Beogradu i Loparima. Doselili se sredinom 18. vijeka sa planine Gučeva- opstina Loznica, dalja starina im je u Hercegovini.
Dželetovići ili Dželići od kojih su: Despotovići (4.k), Todorovići (10.k), i Maksimovići (7.k), porijekom su iz Gacka u Hercegovini. Branko Dželić rođen 1928, nabraja ove pretke:
njegov otac Tomo, djeda: Spasoje, pradjed:Tomo, i čukundjed Despot, a došao je i neki još dalji predak dakle u 18. veku. Ima ih još u Bogutovom Selu i Čađavici kod Bijeljine.
Josipovići (3.k Arhanđeo), jedan od najstarijih rodova u selu, porijeklom su iz Hercegovine, (po drugima nepoznatog porijekla).
Prelići (13.k) od koje su i Cvijetinovići (7.k)-(ukupno: 21.k, slave sv. Jovana), veoma star rod u selu, vode poreklo od pretka koji je došao iz sela Labucka- opstina Lopare ženi u
kuću.Za njih je Dr. R. Jeremić zabilježio jos prije Prvog svetskog rata da su starosjedeoci u ove krajeve.
Stjepanovći/ Marići (7.k sv. Arhanđeo), su porijeklom iz Hercegovine.
Šakotići (22.k sv. Lazar), doselili se iz Hercegovine, a starinom su iz Kolašina u Crnoj Gori. Preci su sa sobom donijeli iz Hercegovine pušku pecćanku. Ima ih još u Malešicima kod
Zvornika, u Loparama, Pirkovicima, Milinom Selu, Bukinje i Brčko, ima ih i u Bijeljinskom kraju u selu Suho Polje.
Boškovići (2.k Đurđevdan), su iz Hercegovine.
Kovačevći (7.k Srđevdan), porijeklom su iz Srđevica kod Gacka u Hercegovini. Inače svi koji slave Srđevdan su porijeklom iz Gatačkog kraja. U selu Srđevice postoji stara crkva koja
sagrađana još za vreme Nemanjića. Po tradiciji su kovači, a bavili su se i popravljanjem pušaka. Ima ih iseljenih u Loparama, Milinom Selu i Beogradu, a kao Lazića u Tutnjevcu.
Medići/ Antići (30.k sv. Jovan), zajedničkog porijekla su Jovići (11.k), i Jevtići (3.k)-(ukupno ih je bilo:44.k, slave sv. Jovan), porijeklom su iz Like, Bila su došla tri brata:
Anto, Jovo i Jevto.
Neki Jovići vele da su porijeklom iz Hercegovine.
Tešići (11.k), od koje su Kerovići (3.k)-(14.k, slave sv. Jovan), porijeklom iz Hercegovine. Ima ih još u Trnjake, u Tuzli, Banovićima i dr.
Maksići (1.k), je bio hajduk Jovica, čiji se potomci prezivaju po njemu (Jovičići (2.k), Prezivaju se u Hajdukovići. Zajedničkog porijekla su i Mitrovići (6.k). Ne piše za krsnu
slavu i o njihovoj starini.
Ostojići (3.k sv. Nikola), su starinom iz Hercegovine.
Aćimovići (2.k Arhanđeo), i njihov ogranak Stevići (5.k), predak Aćimovića se doselio iz Puskovca, okolina. Ima ih iseljenih u Tuzli, Bijeljini, Zenici i dr.
Radovanovići (5.k), su starinom iz Hercegovine, najpre su živeli u Bogutovom Selu, pa ih je u Tobutu naselio Gligor Pajkanović iz Vukosavca, dakle u prvoj polovini 19. vijeka.
Trifkovići (6.k Đurđevdan), su porijeklom iz Hercegovine.
Mićići (7.k), od kojeg su: Stjepanovići i Lukići (3.k)- (10.k, slave sv. Jovana), predak je došao iz okoline Kladnja, a inače su starinom iz Hercegovine. Mićića ima iseljenih u Tuzli
i Banatu.
Simanići (8.k), od koje su: Savići/ Jokovići, (sv. Jovan), su starinom iz Bjelice iz Korita- u Crnoj Gori- Cetinje.
Savići (17.k sv. Nikola), od kojeg su Petrovići (6.k)- (23.k sv. Nikola), porijeklom iz Hercegovine.
Stevići (3.k sv. Nikola), su porijeklom iz Crne Gore.
Jokći/ Radonjići (5.k sv. Jovan), starinom su iz Gacka u Hercegovini. Ima ih u Loparima i dr.
Zarići (4.k sv Nikola). Okolina tvrdi da su bili Muslimani. Kad su dosli u Tobut, tu su se posrbili da se izjednače s okolinom.
Jovići/ Peraćevići (7.k sv. Lazar), starinom su iz Hercegovine. Ima ih u Priboju preko 40. kuća sa prezimena Grujičići, Gligorevići, Milanovići, Marići i dr. Ima ih jos u
Trnjacima.
Simići (5.k sv. Jovan), starinom iz Hercegovine. Ima i u Priboju.
Tasovci (2.k sv Arhanđeo), porijeklom su iz sela Trešnjaka kod Trebinja. Ima ih u Priboju 11.k.
Pajkanovići (3.k sv. Jovan), doselili se iz okoline Peći- Metohija, a dalja starina im je u Crnoj Gopri. Po narodnoj tradiciji Pajkan Carnojević je bio brat srpskog patrijarha
Arsenija Čarnojevića, i da je bio seiz kod age Zafire u Metohiji kod Peći. Mnogo ih je raseljenih od ovog roda: ima ih pod različitim prezimena u Priboju, Brčkom, Tuzli, na Visu u Drugovu, Milinom
Selu, Beogradu i dr.
Đokici (2.k sv. Jovan), porijeklom iz Hercegovine, ima ih još u Priboju.
Ilići (8.k sv. Jovan), doselio iz Lipovica- opština Lopare kao zet u kuću Kerovića, dalja starina im je u Hercegovini.
Pavlovići (6.k sv. Nikola), došli su iz Lipovica, gde ih još ima i starinom su iz Hercegovine.
Familije koje su se preseljavale iz okolnih sela svi su mahom porijeklom iz Hercegovine, a to su:
Stanojevići (2.k sv. Arhanđeo i po zemlji Đurđevdan), predak došao iz Bogutovog Sela curi u kuću u Todoroviće.
Tekići (2.k), dosao iz Peljava ženi u kuću.
Nikolići (4.k Đurđic), došao iz Mazgraje curi u kuću u Maksiće.
Simići. M (1.k), došao iz Priboja na Trješnicu curi u kuću.
Simeunović (1.k), došao kao uljez iz Peljava.
Perić Milan i Drago (2.k), došao Jakov iz zaseoka Šimara u Priboju.
Đukanović Rajko (1.k), došao oko 1955 iz Priboja curi u kuću.
Prodanović Savo (1.k), došao iz Lipovica ženi u kuću.
Tomići Aleksa i Dušan (2.k), rođaci, došli su iz Priboja ženama u kuće.
Gavrić Drago (1.k), došao iz Priboja 1959 u Trnjake ženi u kuću u Saviće.
Blagojević. R (1.k), došao iz Peljava na ujakovo imanje.
Radovanović Jovan (1.k), došao ženi u kuću u Pekiće iz Priboja.
Marković R (1.k), došao iz Priboja u kuću Markovića.
Dokići (1.k), došao iz Priboja.
Tomić S. (1.k), došao iz Lipovice u Josipoviće ženi u kuću.
Marjanovići (1.k), daošao iz Maleševaca ženi u kuću.
Rikić (1.k), dosao 1967 iz Puškovca ženi u kuću.
Mitrovići (1.k sv. Nikola): porijeklom su iz Hercegovine, živili su u Tobutu nedaleko od škole, Dimitrija "Diko" presao u Gornji Tobut ( ca. 1920 god.).Tada su samo bile 2 kuće ( Kerović "Relja" i Mitrovic "Diko") na Visu. (Podaci od Dragan G. Tobut)
Jovići ( sv. Arhanđeo): 3 brata ( Josip, Marko i Risto) iz Hercegivine u Tobut došli ( ca. 1880- 90 god.). Bili su "Solunci", zbog toga su imali ca. 20 ha zemlje, niko od njih djece nije imao. Marko: nesto na frontu ( 1. sv. rat). Josip: umro ( u vrijeme 1. sv. rata) njegova žena Vasilija dozivila 115 god. Risto: umro ( 1944 god.). njegova žena Mitra/ sestra Dimitrije Mitrovića, uzela Slavku Mitrovića u kuću. (Podaci od Dragan G. Tobut)
Nepoznate starine:
Jovići i Boškovići (6.k sv. Jovan prislužba Đurđevdan).
Lakići (4.k sv. Nikola), Simići- Bundarevići (6.k), Nikolići (2.k sv. Nikola).
U Donjem Tubotu; Simikići (6.k sv. Arhanđeo) pod Debelcem smatraju ih starom familijom u selu; Simći (2.k sv. Arhanđeo); Stefanovići- Londrici (3.k sv. Arhanđeo); Popovići (11.k sv. Lazar);
Tanackovići (5.k); Nedić Momčilo (1.k), Simikići- Lakići (4.k); Lazići (3.k); Dragići (8.k); Mihajlovići (1.k); Lazarevici/ Čekićevići (4.k sv. Lazar); Teodorovići (4.k Djurđevdan)
Uredio: Aleksandar Aksić Šarko
Druckversion